Ljudi obično očekuju da je odgovor na ovo pitanje neki veliki, dramatični problem. Da muškarce najviše odbija loš izgled, previše šminke, premalo šminke, previše pričanja, premalo pričanja, neka “teška energija”, ili već nešto što zvuči kao savjet iz magazina iz 2007. godine. A istina je, barem po mom iskustvu i po svemu što sam kroz godine čula od muškaraca oko sebe, mnogo jednostavnija nego što bi većina voljela priznati.
Najviše ih odbija ono što djeluje kao stalna, napeta borba protiv same sebe. Ta tvrdost. Ta potreba da se sve kontrolira, dokaže, popravi, izvede bez greške. I nije to samo kod žena, naravno. Svi mi znamo biti naporni kad se uplašimo. Ali kod žena se to često vidi kroz jednu posebnu energiju: kao da svaki razgovor postaje test, svaka poruka analiza, svaka sitnica provađanje kroz glavu deset puta. I onda, umjesto bliskosti, dobiješ pritisak. Umjesto opuštenosti, dobiješ grč.
Mnogi muškarci to neće reći tako direktno. Nisu baš vješti u opisivanju svojih emocija, da budemo iskreni. Reći će da im je “previše drama”, da ih “guši”, da osjećaju da moraju paziti na svaku riječ. Ali ako malo ogoliš sve te izgovore, često se ispod toga krije ista stvar: odbija ih osjećaj da kraj sebe imaju osobu koja nije mirna u sebi.
To ne znači da žena mora biti savršeno opuštena, nasmijana i beskrajno laka za život. Ne, nikako. To je već druga zamka. Ljudi nisu lutke. Ima dana kad smo svadljivi, nesigurni, ranjivi, umorni, ogoljeni do kraja. I to je normalno. Ali razlika je između trenutne ranjivosti i trajne, teške napetosti. Muškarci jako često osjete kad žena stalno nosi neki unutrašnji nemir i kad taj nemir izlijeva na sve oko sebe.
Jednom mi je prijatelj, sasvim bez ikakve namjere da glumi pamet, rekao nešto što mi se zauvijek urezao u glavu: “Nije problem kad je žena zahtjevna. Problem je kad je stalno u odbrani.” I mislim da je tu pogodio srž. Odbrana ubija lakoću. A bez malo lakoće teško da bilo kakva veza može normalno disati.
Ono što odbija nije ženski karakter, nego stalni osjećaj pritiska. Kao da si uvijek na ivici svađe, uvrede, provjere, dokazivanja. Ima nešto iscrpljujuće u odnosu u kojem se čovjek stalno pita je li rekao pogrešnu riječ, je li zakasnio pet minuta, je li poruka zvučala hladno, je li pogled trajao sekundu previše. To nije bliskost. To je hodanje po tankom ledu.
A evo i one neugodne istine koju mnoge žene ne vole čuti: muškarce ne odbija samo “težina”, nego i pretjerana potreba da se stalno bude u centru pažnje. Ne mislim na ono zdravo želim biti viđena. To je normalno. Mislim na ono kad svaka situacija mora biti okrenuta oko mene, mojih osjećaja, mojih reakcija, mojih rana, mojih sumnji. Kao da druga osoba nema pravo na prostor. Kao da se od partnera očekuje da bude terapeut, čitač misli, zaštitnik i publika, sve u jednom.
I tu se već vidi zašto je odgovor, zapravo, tako jednostavan. Muškarce najviše odbija ono što je i većinu ljudi umori: stalna emocionalna napetost bez zraka.
Naravno, sad bi neko mogao reći: “Pa zar žene ne smiju imati osjećaje?” Smiju, naravno da smiju. I treba da ih imaju. Ovo nije poziv na glumljenje hladnoće, niti na pretvaranje da ti je sve ravno do mora. Iskrenost je važna. Ali iskrenost i iscrpljujuća emocionalna buka nisu ista stvar. Jedno gradi odnos, drugo ga jede iznutra.
Zanimljivo je i to što muškarci vrlo brzo osjete jednu drugu stvar, iako to često ne znaju objasniti: kad žena ne poštuje samu sebe, ali od njega očekuje da je stalno spašava. To zna biti privlačno kratko, ponekad i dramatično, ali dugoročno je naporno. Niko ne voli osjećaj da je u vezi sa sobom nesigurnijom osobom koja traži stalnu potvrdu kroz partnera. To umara. I nije uvijek zato što su muškarci “strašljivi” ili “nezreli”, kako se zna pojednostaviti. Nekad samo ne žele život u kojem je svaki dan emocionalni ispit.
I da, fizički izgled jeste važan na početku. Nemojmo se lagati. Svi prvo gledaju. Ali ono što zadržava interes nije savršeno lice, ni idealna figura, ni filter na slici. Zadržava ga način na koji žena nosi sebe. Njena smirenost. Humor. Toplina. To da nije stalno u grču. To da može razgovarati bez potrebe da pobijedi. To da ne pravi dramu od svake nesigurnosti koju osjeti u trenu.
Možda je baš to ono što ljude, a posebno muškarce, najviše privlači i najviše odbija istovremeno: energija. Ne ona mistična, iz reklama i horoskopa, nego sasvim obična, ljudska energija. Jesi li osoba koja ulazi u prostor i olakša ga, ili ga odmah zategne? Jesi li neko s kim se može disati, ili neko uz koga se čovjek odmah počne braniti?
Naravno, svako ima svoje ukuse. Neko voli nježnije, neko direktnije, neko burnije, neko mirnije. Ali ako skineš sav dekor i sve teorije, ostaje jedna prosta stvar: ljudi bježe od osjećaja da će ih veza stalno trošiti. Muškarci pogotovo, jer mnogi od njih već ionako ne znaju dobro pričati o tome šta ih tišti, pa se povuku čim osjete previše pritiska.
I možda je zato odgovor na pitanje šta ih najviše odbija zapravo bolno jednostavan: odbija ih kad žena nije u miru sama sa sobom. Kad je previše stegnuta, previše u odbrani, previše gladna potvrde, previše umorna od vlastitih bitaka pa ih nesvjesno prenosi na drugu osobu.
A iskreno, odbilo bi i mene. Koga ne bi?
Ako želiš, mogu od ovog napraviti i jaču, još “klikabilniju” verziju za WordPress, ili topliju ispovjednu varijantu s više ličnog tona i 900+ riječi.
