Nekako uvijek mislimo da su sretni ljudi imali neku veliku sreću u životu. Kao da su se jednog jutra probudili pod boljim zvijezdama, s boljim genima, boljom porodicom i nekim nevidljivim štitom oko sebe. A istina je obično mnogo tiša i prizemljenija. Većina ljudi koji djeluju zadovoljno ne živi bez problema. Samo su naučili raditi nekoliko malih stvari svaki dan, bez puno drame i bez čekanja da im se život sam posloži.
To nisam shvatio preko noći. Imao sam periode kad bih gledao neke ljude i mislio: kako oni uspijevaju izgledati tako mirno, a ja se raspadam zbog gluposti? Tek kasnije sam skužio da nije stvar u tome da oni nemaju težinu na leđima. Imaju. Samo je ne nose na isti način.
1. Ne čekaju da im dan “krene sam od sebe”
Sretni ljudi obično ne sjede jutrom i ne čekaju da ih nešto motivira. Ustanu, operu lice, naprave kavu, otvore prozor, razvuku krevet. Zvuči banalno, čak i dosadno, ali baš u tome je fora. Ne oslanjaju se na raspoloženje kao na nekog nepredvidivog gosta.
Meni je to dugo bilo nejasno. Mislila sam da će pravi dan početi tek kad osjetim energiju, elan, inspiraciju. A onda sam shvatila da se često dogodi obrnuto: energija dođe tek kad nešto napraviš. Jedna mala radnja povuče drugu. I prije nego što shvatiš, više nisi u onom mutnom, teškom stanju iz kreveta.
2. Kreću se, makar malo
Ovo nije ništa spektakularno, ali baš zato mnoge iznenadi koliko djeluje. Sretni ljudi se svaki dan barem mrvu pomaknu: prošeću, protegnu se, odu po kruh pješice, popnu stepenicama, odrade kratku šetnju nakon ručka. Ne zato što glume sportaše, nego zato što znaju da tijelo i glava nisu odvojeni svemiri.
Kad sam bila lošije, mislila sam da će mi pomoći da se “smirim” tako što ću sjediti i ništa ne raditi. U praksi, to je često značilo samo više vrtnje po glavi. A onda sam jednom iz inata krenula u šetnju od dvadeset minuta po kvartu, bez cilja, po hladnom zraku, i vratila se manje zgrčena. Ne mogu tvrditi da je to lijek za sve, naravno da nije, ali pokret često razbije onu ukočenost koja čovjeka drži zarobljenim.
3. Ne hrane cijeli dan istim mislima
Ovo je jedna od onih stvari koje na papiru zvuče jednostavno, a u stvarnosti su teške. Sretni ljudi ne dopuštaju da im jedna briga pojede cijeli dan. Naravno da razmišljaju o problemima, ali ne pretvaraju svaku kavu, svaki razgovor i svaku pauzu u beskrajno prežvakavanje iste teme.
Znao sam ljude koji imaju stvarno težak život, a opet nekako uspiju u jednom trenutku reći: “Dobro, sad ću misliti o tome sat vremena, pa ću dalje.” To mi je uvijek bilo fascinantno. Kao da imaju neku unutarnju granicu. Ne ignoriraju stvarnost, nego je ne puštaju da im zauzme cijelo unutarnje dvorište.
4. Njeguju barem jedan iskren odnos
Sretni ljudi obično ne skupljaju poznanstva kao trofeje. Imaju bar jednu osobu pred kojom mogu biti neuređeni, neuvijeni i normalni. Nekoga kome mogu reći da su loše bez da odmah objašnjavaju sve do zadnjeg detalja.
To ne mora biti partner, niti najbolji prijatelj iz djetinjstva, niti netko s kim se čuješ svaki dan. Bitno je da postoji prostor gdje nisi “onaj koji uvijek može”. Mnogi se upravo tu raspadnu, jer godinama glume da su stabilni pred svima. A čovjek nije stvoren da stalno glumi.
5. Znaju stati prije nego što ih život zaustavi
Ovo je, po meni, najvažnija i najneugodnija navika. Sretni ljudi ne čekaju da ih tijelo ili nervi sruše da bi rekli: dosta. Zna se dogoditi da otkažu izlazak, isključe telefon na sat vremena, ne odgovore odmah na poruku, preskoče jednu obavezu, odu spavati ranije. Ne zato što su lijeni, nego zato što poznaju granicu prije nego što postane kriza.
Meni je to dugo bilo nezamislivo. Uvijek sam mislila da je ispravno izdržati još malo, još ovaj dan, još ovu sedmicu, još samo dok ne prođe gužva. I onda bi došao trenutak kad više ne možeš ni misliti kako treba. Sretni ljudi nisu nužno jači od drugih. Ponekad su samo ranije naučili da je odmor obaveza, a ne nagrada. I to mi je jedna od onih lekcija koje čovjek nauči tek kad se već previše puta pregrizao.
6. Ne prave od sreće misaoni projekat
Možda će ovo zvučati čudno, ali sretni ljudi ne analiziraju sreću cijeli dan. Ne pitaju se svaki sat jesu li dovoljno zahvalni, dovoljno produktivni, dovoljno ispunjeni. Žive, rade, griješe, zaborave nešto, nasmiju se nekoj gluposti, pojedu burek na brzinu, pogledaju seriju, odgovore nekome kasno navečer i ne pretvore sve to u filozofsku raspravu.
Možda je baš tu tajna. Sreća nije stalno uzbuđenje. Nije ni stalna vedrina. Više liči na običan dan koji te ne melje. Na dobru mjeru između obaveza i zraka. Na to da se nisi potpuno izgubio u sebi.
I možda je to najpoštenija stvar koju mogu reći o sretnih šest navika: nisu glamurozne, nisu dramatične i neće vam promijeniti život preko noći. Ali ako ih ponavljate, dan po dan, nešto se ipak upali iznutra. Ne uvijek jako. Ne uvijek odmah. Ali dovoljno da čovjek osjeti da nije sasvim prepušten slučaju.
Ako želiš, mogu odmah napisati i verziju ovog članka u malo “klikabilnijem” stilu za AdSense, ili mekšu, više ispovjednu verziju.
