Kad sam prvi put naletjela na jednu takvu anketu, nisam se mogla odlučiti jesam li više zainteresirana ili malo uvrijeđena u ime pola svojih poznanika. Znaš onaj osjećaj kad pročitaš da je neko zanimanje “na glasu” po nevjeri, pa odmah kreneš preslagivati lica iz života i pitaš se: “A čekaj, je li i on spadao u tu statistiku ili je samo bio loše raspoložen čovjek?”
Naravno, ovakve stvari uvijek treba čitati s dozom opreza. Istraživanja i ankete vole zvučati vrlo sigurno, a ljudi su, iskreno, puno kompliciraniji od svoje profesije. Ipak, nije baš ni da su potpuno besmislene. Ponekad pokažu obrasce koje bismo i sami mogli naslutiti, samo ih ne bismo tako lijepo složili u tabelu.
Zašto uopće neka zanimanja završavaju na toj listi
Kad se priča o zanimanjima koja se najčešće povezuju s nevjerom, obično se ne misli da je sama profesija kriva. Ne postoji zanimanje koje čovjeka automatski pretvara u varalicu. Ali postoje poslovi koji nose određeni ritam života, a taj ritam zna biti nezgodan za vezu.
Dugi radni sati, česta putovanja, puno kontakta s ljudima, noćni izlazi, poslovni eventi, stres, ego, osjećaj važnosti, pa i ona stara priča o tome da netko stalno dobiva pažnju — sve to zna napraviti teren na kojemu su granice tanje nego što bi trebale biti.
To ne znači da će netko s takvim poslom nužno prevariti partnera. Ali znači da su iskušenja, prilike i sloboda ponekad veći nego u nekim drugim profesijama. A ljudi, koliko god voljeli misliti da su potpuno racionalni, često popuste upravo tamo gdje ih najmanje očekuju.
Koja se zanimanja najčešće spominju
U različitim istraživanjima i anketama često se visoko pojavljuju prodajni i marketinški poslovi, ljudi koji rade u turizmu i ugostiteljstvu, oni koji su stalno na putu, kao i neke pozicije u kojima je društveni život dio posla. Ponekad se spominju i profesije s velikom dozom samopouzdanja, konkurentnosti i stalnog potvrđivanja iz okoline.
Primjerice, prodaja zna biti teren gdje se puno flerta prikrije pod “samo dobar odnos s klijentom”. U ugostiteljstvu je tempo lud, smjene su čudne, ljudi se opuste nakon ponoći, a granice koje bi danju bile sasvim jasne noću se malo zamute. Turizam donosi sezonsku slobodu, nova poznanstva i tu neku atmosferu “ovo je samo ljeto, što se može dogoditi”. A znamo svi da se baš ljeti događa svašta.
Na listama se često pojavljuju i zanimanja gdje je društveni status važan, gdje je osoba navikla biti viđena, slušana i pomalo obožavana. Nije da je pažnja sama po sebi problem. Problem nastaje kad neko počne hraniti ego na mjestima gdje je već odavno trebao hraniti odnos kod kuće.
Ali brojke ne pričaju cijelu priču
Ono što mi je uvijek važno reći kod ovakvih tema jest da statistika ne govori ništa o konkretnoj osobi dok je ne upoznaš. Netko može raditi posao s puno putovanja i biti najvjernija osoba na svijetu. Drugi može sjesti u ured svako jutro u osam, uredno se vratiti kući u pet i ipak napraviti kaos koji nitko nije očekivao.
Nevjera se puno češće veže uz karakter, nezrelost, slabost granica, potrebu za potvrdom, lošu komunikaciju u vezi ili osjećaj da je nešto dugo zanemarivano. Posao je tu često samo kulisa. Ponekad vrlo zgodna kulisa, ali ipak samo kulisa.
I tu dolazimo do one neugodne istine koju ljudi ne vole čuti: nije problem samo u prilici, nego u onome što osoba radi s tom prilikom. Dvije osobe mogu imati isti posao, istu količinu stresa i iste mogućnosti, pa opet jedna bira iskrenost, a druga laganje. Tu već ulazimo u teritorij ličnih izbora, a ne rasporeda smjena.
Što se zapravo krije iza “opasnih” profesija
Kad se malo zagrebe ispod površine, vidi se da su neka zanimanja jednostavno povezana s načinom života koji olakšava udaljavanje od partnera. Ako netko stalno radi noću, puno je na terenu, često upoznaje nove ljude i živi u ritmu u kojem kuća postaje samo mjesto za prespavati, odnos lako počne gladovati.
To ne znači da je svaki udaljeni brak osuđen. Ali znači da parovi moraju biti svjesni koliko se odnos troši kad više nema običnih, svakodnevnih sitnica. Onog “jesi li ručao?”, “kako ti je prošao dan?”, “ajde, pusti to, sjedni malo”. Te male stvari zvuče banalno dok ih imaš. Kad ih nestane, čovjek tek vidi koliko su bile važne.
Tu je i ono što ljudi često ne vole priznati — neki poslovi daju previše prilika za skriveni život. Poruke, putovanja, kasni sastanci, izgovori koji se lako provuku. Ako neko već ima sklonost laganju, takvo okruženje mu samo olakša posao.
Najviše me uvijek zanima osoba, ne profesija
Možda je to moj osobni stav, ali meni su ovakva istraživanja zanimljiva više kao ogledalo društva nego kao presuda nekome. Pokazuju gdje se ljudi najlakše izgube, gdje im ego naraste, gdje im dosada postane opasnija od lošeg dana. I to mi je, iskreno, korisnije od jeftinog moraliziranja.
Jer kad nekoga upoznaš, ne pitaš ga samo što radi. Pitaš se i kako razgovara kad je umoran, kako se ponaša kad ga nitko ne gleda, zna li biti vjeran i kad mu nije zabavno, i može li podnijeti dosadu bez traženja adrenalina sa strane. To su pitanja koja se ne vide u jednoj anketi, ali često odlučuju više od same profesije.
I možda baš zato ljudi vole ovakve teme. Lakše je reći: “Aha, to su oni iz tog posla”, nego priznati da je stvar zapravo puno neugodnija. Nije sve do zanimanja. Puno više je do toga koliko je neko spreman čuvati ono što ima, čak i onda kad mu je lakše okrenuti se nečemu novom, uzbudljivijem i riskantnijem.
Na kraju, možda nas ovakva istraživanja manje uče o tome tko vara, a više o tome kako se čovjek nosi s dosadom, iskušenjem i vlastitim granicama. A to je već dosta ozbiljna stvar. Možda i ozbiljnija od same profesije.
*Ako te ova tema pogađa iz ličnog iskustva i osjećaš da ti narušava odnos ili psihički mir, razgovor s psihologom ili terapeutom može pomoći da sve to složiš bez samooptuživanja. Ovaj tekst je informativan i ne zamjenjuje stručan savjet.*
