Neugodni mirisi se rijetko pojave bez razloga. Ponekad je riječ o običnom umoru, stresu, znojenju poslije napornog dana ili o tome da je nekome jednostavno promakao jedan tuš više nego inače. Ali ako se isti miris vraća stalno, ako postane upadljiv i ako ga primijete i ljudi oko tebe, onda to zna biti tiha poruka da se lična higijena već neko vrijeme zapostavlja.
I odmah da kažem: ovo nije tekst da bi se iko posramio. Svi smo nekad bili u fazi kad nam je sve previše. Posao, djeca, brige, depresija, bolest, umor, pa i ona stara dobra ravnodušnost prema sebi. Neki ljudi se zapuste jer nemaju naviku, neki jer su preopterećeni, a neki jer im se mentalno stanje rastrese toliko da i osnovne stvari počnu padati u drugi plan. Zato su mirisi često prvi trag, ne zato da sudimo, nego da razumijemo što se možda događa.
1. Miris znoja koji se zadržava i ne nestaje
Svi se znojimo. To je normalno, ljudski, živo. Ali postoji razlika između običnog znoja nakon toplog dana i onog teškog, ustajalog mirisa koji se osjeti čim osoba uđe u prostoriju. Taj miris najčešće dolazi iz pazuha, leđa, vrata ili odjeće koja je više puta nošena bez pranja.
Kad se higijena zapusti, znoj nema gdje da se „sastavi“ s redovitim tuširanjem, promjenom odjeće i pranjem kože. Bakterije se skupljaju, tkanina upija sve i onda se miris počne širiti kao da je postao dio osobe. Nije ugodno ni za onoga ko ga nosi, ni za ljude oko njega.
Ponekad ljudi misle da je dovoljno samo staviti dezodorans. Nije. Ako se tijelo ne opere, dezodorans samo parfemiše problem.
2. Miris iz usta koji nije prolazan
Ne mislim na ono jutarnje „svi imamo taj trenutak“. Mislim na stalni, neugodan zadah koji ne nestaje ni nakon kave, vode ili žvaka. To zna biti znak da osoba ne pere zube redovno, da preskače čišćenje jezika, da ne koristi zubni konac ili da jednostavno već duže vrijeme ne vodi računa o usnoj higijeni.
Naravno, zadah može imati i druge uzroke. Nekad je stvar u želucu, sinusima, desni ili nekom zdravstvenom problemu. Ali kad je prati i loša briga o sebi, lako se primijeti da zubi nisu vidjeli četkicu koliko bi trebali, a stomatolog vjerovatno još manje.
Iskreno, to je jedan od onih mirisa koji najbrže ostavi dojam zanemarivanja. Ne zato što je osoba „prljava“, nego zato što se odmah osjeti da nešto dugo nije dovedeno u red.
3. Težak miris odjeće, kože i ustajalog zraka
Postoji poseban miris onih majica koje su nošene predugo, ostavljene u stolici, pa obučene opet „samo još jednom“. Uz malo znoja, vlage i vremena, to postane onaj teški, ustajali miris koji se ne zaboravlja.
Kod osoba koje zapostavljaju higijenu često se osjeti baš to: odjeća koja nije svježe oprana, koža koja nije redovno očišćena i opći dojam da se čovjek dugo nije presvukao. Nije uvijek prljavština u klasičnom smislu. Nekad je to jednostavno gomilanje dana, sedmica, pa i mjeseci nebrige.
To zna biti posebno primjetno kod ljudi koji zbog depresije ili iscrpljenosti jedva izlaze iz kreveta. I tu mi je uvijek važno reći: nije svaki neugodan miris znak lijenosti. Nekad je znak da je nekome potrebna pomoć, a ne kritika.
4. Miris kose i vlasišta koji djeluje masno i zapušteno
Kosa ima svoj prirodni miris, naravno. Ali kad je neko dugo nije oprao, kad je masna, slijepljena i teška, taj miris postane vrlo specifičan. Pomalo kiseo, pomalo ustajao, kao da se na vlasištu nakupilo previše svega.
To se često osjeti kod ljudi koji redovno preskaču pranje kose, mijenjaju jastučnice rijetko ili nose istu kapu, maramu ili kapuljaču danima. Kosa onda ne izgleda samo masno, nego i miriše tako da se odmah zna da ništa nije svježe.
Zanimljivo je koliko ljudi pokušava prikriti to stvarima za kosu, parfemima ili lakovima, a miris se samo još više pomiješa i postane teži. Kao da se problem pokušava obući u nešto ljepše, ali on svejedno probija ispod.
5. Miris stopala i obuće koji se širi oko osobe
Ovo je možda najneugodniji od svih, jer ne treba puno da se osjeti. Ako neko redovno nosi iste čarape, ne mijenja obuću, ne pere stopala kako treba ili cijeli dan drži noge zatvorene u istim patikama, miris se jako brzo razvije.
Stopala imaju znojne žlijezde i to nije ništa čudno. Ali kad higijena izostane, miris obuće i stopala postane toliko jak da ga ljudi osjete čim osoba skine cipele ili sjedne negdje blizu. I onda često nije problem samo miris, nego i to što se stvori dojam da osoba baš dugo nije vodila računa o osnovnim stvarima.
Ponekad je riječ o navici, ponekad o lošim uslovima života, a ponekad o tome da neko jednostavno više ne mari ni za sebe. To je onaj trenutak kad miris nije samo miris. On postane priča.
Ako se ovakvi mirisi primijete kod nekoga bliskog, meni je uvijek bolji pristup tiha briga nego osuda. Nekad je osobi potrebna kupka, čista odjeća i malo rutine. Nekad razgovor. A nekad stručna pomoć, posebno ako se iza zapuštanja krije depresija, iscrpljenost ili neki drugi problem zbog kojeg čovjek više nema snage ni za osnovnu njegu.
I možda je baš to najneugodniji dio ove teme: neugodan miris često nije samo znak nečistoće, nego znak da se neko već neko vrijeme raspada iznutra, pa se to prvo osjeti spolja. A koliko nas je spremno to primijetiti bez podsmijeha?
*Ovaj tekst je informativnog karaktera i ne zamjenjuje pregled kod liječnika, stomatologa ili drugog stručnjaka ako postoji zdravstveni problem ili izraženo zanemarivanje lične higijene.*
