Primijetila sam to prvi put kod jedne prijateljice u tridesetima. Jela je „zdravo“, stvarno se trudila, uvijek je imala neku zdjelicu nečega što je izgledalo kao da je izašlo iz reklame za fitnes život. A opet, nakon ručka bi joj se spavalo kao da je prespavala pola noći, bila je nervozna bez pravog razloga i stalno je govorila da joj „padne energija“. Mislila sam da je samo umorna. Ispostavilo se da nije bila samo umorna. Samo je svakoga dana, gotovo neprimjetno, unosila više šećera nego što je mislila.
To je ono što me uvijek malo naljuti kod nekih namirnica koje se prodaju kao zdrave. Ne zato što su nužno loše, nego zato što znaju zavesti čovjeka. Pakovanje je lijepo, riječi su umirujuće: prirodno, lagano, fit, bez grižnje savjesti. A onda tijelo, ono iskreno i neposredno, kaže svoje. Šećer skoči, pa se spusti, pa opet traži još. I čovjek se pita otkud sad ta glad, ta nervoza, ta magla u glavi.
Namirnica koja često vara na prvi pogled
Ako moram izdvojiti jednu stvar koja se često progura pod „zdravo“, onda su to voćni jogurti i okusom obogaćeni mliječni deserti. Zvuče bezopasno. Čak i korisno. Imaju sliku svježine, bijelu boju, komadiće voća na slici, i mnogi ljudi iskreno misle da su napravili dobar izbor za doručak ili međuobrok.
Ali problem je u tome što mnogi od tih proizvoda imaju dosta šećera, ponekad i više nego običan kolač manjih dimenzija. Ljudi ne primijete jer nije riječ o nečem što se jede polako i svjesno kao desert nakon ručka. To se pojede usput, u žurbi, na poslu, u autu, između dva sastanka, i čovjek se još i pohvali sebi: „Evo, bar jedem nešto zdravo.“
Znam, nisam ni ja bila pametnija. Godinama sam birala takve stvari baš zbog tog osjećaja da radim dobru stvar za sebe. Tek kasnije sam počela čitati deklaracije bez žurbe. I tu dođe neugodan trenutak: shvatiš da „light“, „fit“ i „s malo masti“ ne znače automatski i malo šećera. Nekad upravo obrnuto.
Zašto šećer zbog toga ide gore brže nego što mislimo
Kad u tijelo uneseš namirnicu koja ima puno dodanog šećera, ali djeluje „lagano“, lako se desi da poješćeš više nego što bi pojeo da odmah vidiš o čemu se radi. Nije isto popiti običan jogurt i pojesti slatki desert pod drugim imenom. Mozak se prevari. Sit si, ali ne baš dugo. Zadovoljan si, ali samo nakratko.
Tu onda dolazi onaj čudan krug: kratko ti poraste energija, pa naglo padne. Opet si gladan. Opet bi nešto slatko. I tako današnji „zdravi izbor“ postane razlog što u 11 ujutro već razmišljaš o kafi s nečim uz to, a poslije ručka o još nečemu, samo da te drži.
Kod nekih ljudi to nije samo osjećaj. Ako već imaju problema s regulacijom šećera u krvi, takve namirnice mogu dodatno pogoršati stanje. Zato se često kaže da nije dovoljno gledati samo naziv proizvoda, nego i sastav. Znam da zvuči dosadno. Ali nekad je baš ta dosada razlika između pametnog izbora i navike koja nas polako vuče nizbrdo.
Šta sam naučila kad sam počela čitati deklaracije
Najveća promjena kod mene nije bila da sam se odrekla svega što volim. Nisam. Samo sam prestala vjerovati etiketi na prvu. Počela sam gledati koliko ima šećera na 100 grama, da li je to stvarno doručak ili samo slatka zamjena za doručak, i da li me nakon toga čeka sat vremena energije ili tri sata umora.
I još nešto sam primijetila: tijelo vrlo brzo pokaže kad mu nešto ne odgovara, samo što mi često slabo slušamo. Ako nakon određenog obroka stalno osjetiš tromost, nervozu, potrebu za još hrane ili ti se baš često „sruši“ energija, možda nije do karaktera. Možda je do navike. Ili do toga da ti je netko podvalio zdrav izgled umjesto stvarne vrijednosti.
Neki ljudi će reći da je normalno da se ponekad jede slatko i da ne treba praviti dramu oko hrane. I slažem se, ne treba. Ali jedno je povremeni užitak, a drugo je svakodnevna navika koja tiho radi protiv tebe dok je ti zoveš zdravim izborom. Tu već nema puno romantike.
Kako sam danas opreznija, bez fanatizma
Danas ne posmatram hranu crno-bijelo. Ne mislim da je sve „zdravo“ laž i ne mislim da je svaka slatka stvar neprijatelj. Ali sam naučila da mi je mnogo korisnije pojesti nešto jednostavno i stvarno nego nešto što izgleda besprijekorno, a u sebi krije šećer koji me kasnije obori.
Ako kupujem jogurt, radije biram običan i dodam malo voća sama. Ako uzimam gotov proizvod, pročitam barem prva tri sastojka. Ako mi nešto djeluje predobro da bi bilo istinito, obično i jeste. Nije to nikakva velika filozofija. Više mali, tvrdoglavi oprez.
I možda je baš tu trik: ne moraš biti opsjednut hranom da bi bio pažljiv. Dovoljno je da prestaneš vjerovati da sve što ima „zdrav“ izgled stvarno i jeste zdravo. Tijelo to obično zna prije nas.
Ako imaš osjećaj da ti nakon određenih namirnica često pada energija, raste glad ili se osjećaš čudno bez jasnog razloga, vrijedi obratiti pažnju i po potrebi razgovarati s nutricionistom ili liječnikom. Nekad je rješenje puno jednostavnije nego što mislimo, samo ga ne vidimo dok ne pogledamo malo pažljivije.
*Ovo je informativan tekst i ne zamjenjuje savjet, pregled ili plan prehrane koji daje nutricionist ili liječnik.*
