Ako budem iskrena, već me sam naslov malo trzne. Ne zato što vjerujem da se ljudi dijele na “dobre” i “zle” kao u starim filmovima, nego zato što sam kroz život naučila da najopasniji ljudi rijetko izgledaju opasno. Često su nasmijani, pristojni, uredni, čak i šarmantni. I baš zato ih je teško odmah pročitati.
Ali jedna stvar mi je s godinama postala jasna: nije poenta u tome da nekoga na prvu proglasiš zlim. Poenta je da primijetiš ponašanja koja te polako troše, zbunjuju i guraju da stalno sumnjaš u sebe. Jer postoje ljudi koji ne moraju vikati, vrijeđati ili praviti scenu da bi ostavili teške posljedice. Nekad je dovoljno da ti godinama pomjeraju stvarnost pod nogama.
I da, ima i žena koje to rade. Ne zbog toga što su žene, nego zato što su neke osobe jednostavno naučile da manipulacija bolje prolazi kad se upakuje u brigu, osmijeh ili “ja samo hoću najbolje za tebe”.
1. Nikad nije direktna, ali uvijek uspije da te bocne
Ovo se često vidi kod žena koje vole da otrov zamotaju u celofan. Neće ti reći: “Ne podnosim te.” Ne, to bi bilo previše otvoreno. Umjesto toga će dobaciti nešto poput: “Meni je samo čudno da si baš to obukla”, ili “Pa dobro, ako si ti zadovoljna…”. Na prvi pogled sitnica. Ali kad se to ponavlja, shvatiš da nisi više opuštena u njenom društvu.
Takve osobe rijetko napadaju frontalno. Više vole male ubode. Dovoljno sitne da ih drugi neće odmah prepoznati kao problem, a dovoljno česte da te iznutra izrendaju. Poslije razgovora s njima ostane ti neki čudan okus u ustima. Kao da si se smijala, a nisi se stvarno smijala.
2. Pred drugima je jedna osoba, a nasamo sasvim druga
Ovo je, po meni, jedna od najneugodnijih stvari. U društvu je mila, pričljiva, čak i velikodušna. Svi kažu: “Ma ona je divna, kako si mogla išta loše pomisliti?” A ti stojiš tamo i znaš da iza zatvorenih vrata priča sasvim drugu priču.
To je onaj tip žene koja zna tačno kada treba biti nježna, kada se nasmijati, kada spustiti glas i kada ostaviti utisak da je iznad svega. Takvo ponašanje stvara konfuziju. Počinješ preispitivati vlastiti osjećaj, vlastitu procjenu. I tu je zamka. Ako se neko u javnosti ponaša besprijekorno, ljudi često odmah pretpostave da si ti problem. A ne vide šta se dešava kad ostane samo vas dvoje.
3. Uvijek je žrtva, čak i kad je očito da nije
Ovo ponašanje je toliko često da ga mnoge žene možda i ne primijete kod sebe. Sve se uvijek nekako okrene tako da su drugi krivi. Ako je povrijedila nekoga, ona je samo bila neshvaćena. Ako je slagala, “nije mislila ništa loše”. Ako je nekoga ogovarala, “samo je pričala šta je čula”.
I tu se čovjek umori. Jer s takvom osobom nikad nemaš normalan razgovor. Nema preuzimanja odgovornosti, nema onog jednostavnog: “Da, pogriješila sam.” Umjesto toga dobiješ priču, opravdanje, suze, uvjeravanje da si preosjetljiv. S vremenom počneš osjećati krivnju čak i kad nisi ništa loše napravio. To je baš težak obrazac, i nije ga lako prepoznati dok si unutra.
4. Voli informacije koje joj ne pripadaju
Evo tog broja četiri, koji je, iskreno, toliko čest da će se mnoge prepoznati. Postoje ljudi koji jednostavno moraju znati sve. Ko se s kim posvađao, ko gdje radi, ko koliko zarađuje, ko je koga ostavio, ko se čime liječi, ko šta priča o kom komšiji, rodbini ili kolegici. Na početku to izgleda kao obična radoznalost. Ali nije uvijek samo to.
Kod nekih žena to preraste u naviku skupljanja tuđih slabosti kao da skupljaju sitan novac. I ne zato što će ti pomoći. Nego zato što žele imati prednost. Tuđu priču često ne čuvaju kao tajnu, nego kao municiju. Danas te slušaju uz klimanje glavom, a sutra tvoje riječi prenose nekome drugom, malo uljepšane, malo izokrenute, taman toliko da zaboli.
Ovo je posebno ružno jer udara na povjerenje. A kad izgubiš povjerenje prema nekome, sve ostalo se raspadne mnogo brže nego što očekuješ.
5. Tuđi uspjeh joj je teško podnijeti
Ne mora ništa otvoreno reći. Dovoljno je da joj se lice na trenutak ukoči kad čuješ da ti je krenulo na poslu, da si smršavila, da si završila nešto što si dugo željela. Umjesto iskrene radosti, tu se često pojavi hladna konkurencija. Ili onaj poznati ton: “Pa i nije to nešto posebno.” Kao da uvijek treba smanjiti tuđi trenutak da bi se ona osjećala veće.
To sam, moram priznati, vidjela i među prijateljicama i među rodbinom. Nije to rijetko. Neke žene znaju biti odlične u davanju komplimenata dok im se u glasu osjeća da bi radije da nisi baš toliko sretna. I to čovjek osjeti, ma koliko pokušavao biti fer.
6. Fino te ismijava, pa kaže da se šali
Ovo zna biti posebno otrovno. Kaže nešto ružno, svi se nasmiju, a ako se ti uvrijediš, dobiješ: “Ma nemoj biti tako osjetljiva, šalila sam se.” Kao da si ti problem jer imaš granicu.
Takve “šale” često služe da se testira koliko može ići dalje. Ako šutiš, ide dalje. Ako se pobuniš, okrene sve na svoju stranu. I odjednom si ti ta koja je “napeta”, “bez humora”, “teška”. A zapravo samo ne želiš da te neko ponižava pod izgovorom zabave.
7. Ima potrebu da upravlja svima oko sebe
Ne mora to izgledati kao otvorena kontrola. Nekad je to sitno, skoro nevidljivo: kako da se obučeš, kome da se javiš, šta da kažeš, kako da reaguješ, šta je “pametno”, a šta “glupo”. Sve u pakovanju savjeta. Sve uz osmijeh. Sve kao da ti želi dobro.
Ali ako malo zastaneš i pogledaš širu sliku, vidiš da se oko takvih osoba ljudi stalno smanjuju. Govore tiše, misle opreznije, pomjeraju planove, objašnjavaju se više nego što treba. I to nije zdrav odnos. To je tiha dominacija.
Na kraju, možda nije fer govoriti o “zloj ženi” kao da je to neki urođeni pečat na čelu. Ljudi znaju biti teški, povrijeđeni, zreli samo na površini, a iznutra puni zavisti, nesigurnosti ili potrebe da druge drže ispod sebe. Ali ako nešto naučiš iz takvih odnosa, onda je to da ne moraš čekati da te neko potpuno slomi da bi priznao sebi da nešto nije u redu.
Nekad je dovoljno da se poslije svakog susreta osjećaš manja, zbunjenija i umornija. I to je već odgovor.
*Ovaj tekst je općeg informativnog karaktera i ne zamjenjuje razgovor sa psihologom ili drugim stručnjakom ako se prepoznaješ u toksičnim odnosima ili te takvo ponašanje ozbiljno opterećuje.*
