Ne volim kad se oko privlačnosti pravi neka velika magla, kao da postoji tajna formula koju zna samo nekolicina sretnika. U stvarnosti, ljudi ne misle na nas zato što smo savršeni, nego zato što smo im ostavili osjećaj. Neku toplinu. Neku znatiželju. Neku malu prazninu koju požele opet popuniti.
I baš zato, kad netko pita za „trikove“ koji će ga natjerati da misli samo na vas, ja bih to malo preformulirala. Ne radi se o manipulaciji. Ne radi se o igrama koje iscrpe obje strane. Radi se o tome da vas netko počne povezivati s nečim što mu je lijepo, lagano i posebno. A to je ipak drugačije.
Naučila sam to na teži način, u godinama kad sam mislila da je dovoljno biti stalno dostupna, stalno simpatična i stalno „na raspolaganju“. Pa nije baš bilo tako. Što sam bila dostupnija, to sam manje ostajala u nečijim mislima. Zvuči surovo, ali ljudi često više pamte ono što im malo nedostaje nego ono što im je previše blizu.
1. Ne budite uvijek potpuno predvidivi
Ovo ne znači glumiti hladnoću. Nipošto. Hladnoća brzo dosadi, a još brže povrijedi. Ali znači da ne morate svaku poruku odgovoriti odmah, ne morate sve reći od prve, i ne morate biti otvorena knjiga nakon dva razgovora.
Malo misterije, ako je prirodna, zna biti vrlo privlačno. Ne ona napumpana, jeftina misterija iz filmova. Nego onaj osjećaj da vas druga osoba želi bolje upoznati jer vidi da niste površni i da ne dijelite sve tek tako.
Sjećam se jedne prijateljice koja je jednom rekla: „Najviše sam mislila na njega kad sam shvatila da ne mogu sve o njemu predvidjeti.“ I baš to je bit. Predvidivost zna ubiti radoznalost. A kad radoznalost nestane, nestane i onaj mali unutarnji poriv da vam se javi, da vas pita nešto, da vas čuje.
Znači, ne otvarajte sve karte odmah. Pustite da se neka priča odvija polako. Ponekad je jedan dobro odabran detalj mnogo jači od cijelog životopisa.
2. Neka mu ostane lijep osjećaj nakon kontakta s vama
Ovo je, po meni, važnije od bilo kakvog „trika“. Ljudi se ne vežu samo za izgled. Vežu se za način na koji se osjećaju pored nekoga. Ako mu poslije razgovora bude lakše, toplije, smirenije ili mu se jednostavno pojavi onaj glupi osmijeh bez razloga, velika je šansa da će misliti na vas još dugo nakon što razgovor završi.
To je ono što mnogi podcijene. Misle da se treba biti samo duhovit, samo lijep, samo zanimljiv. A zapravo treba biti ugodna prisutnost. Netko uz koga se ne osjeća procijenjeno, pritisnuto ili stalno na ispitu.
Jednom sam upoznala muškarca koji nije bio najljepši, nije bio ni najglasniji u prostoriji, ali je imao način da razgovor učini lakim. Nije me prekidao. Smijao se iskreno. Zapamtio je jednu sitnicu koju sam usput spomenula, neku glupu opasku o kiši i kavi, i vratio se na nju nekoliko dana kasnije. I da, pogodite što? Više sam mislila na njega nego na puno „impresivnijih“ likova koji su se trudili ostaviti dojam.
Ljudi vole kad ih neko vidi. Stvarno vidi. Ne kao projekt, ne kao trofej, nego kao osobu. Ako uspijete ostaviti taj osjećaj, postajete mnogo teže zaboravljivi.
3. Dajte mu prostora da vas poželi, a ne da vas uzme zdravo za gotovo
Ovo zvuči jednostavno, ali je često najteže. Pogotovo kad vam se netko baš svidi. Tad imate poriv biti stalno tu, stalno odgovarati, stalno nuditi još. I mislite da će to pokazati koliko vam je stalo. Ponekad pokaže. Ali ponekad samo napravi da vas druga osoba počne doživljavati kao nešto što je uvijek dostupno.
A ono što je uvijek dostupno, nažalost, ljudi brzo prestanu cijeniti.
Ne govorim o glumljenju nedostupnosti. To je opet igra, i obično se osjeti. Govorim o zdravom prostoru. O tome da imate svoj dan, svoje obaveze, svoje prijatelje, svoje raspoloženje. Da ne stanete svaki put kad se on javi. Da mu ne date osjećaj da ste izgubili vlastiti život samo zato što vas je netko zainteresirao.
Iskreno, to je često vrlo privlačno. Kada vidi da imate svoj ritam, da ne visite uz telefon kao da vam o tome ovisi cijeli svijet, u njegovoj glavi se nešto pomakne. Počne vas promatrati drugačije. Počne se pitati gdje ste, s kim ste, šta radite, je li vam lijepo bez njega. I tu već ulazi u zonu razmišljanja.
Nije poanta da ga učinite ljubomornim, nego da ga podsjetite da ste vi cjelovita osoba. A cjelovite osobe ljudi pamte. Žele ih bolje upoznati. I, da budem potpuno iskrena, malo ih se i boje izgubiti.
Naravno, ništa od ovoga ne znači da će se baš svaka osoba zaljubiti samo zato što ste „primijenili trik“. Ljudi nisu mašine. Nitko ne reagira isto. Netko će vas osjetiti odmah, netko tek kasnije, a netko nikad, i to je u redu. Nismo svi za svakoga, koliko god nam to nekad teško sjelo.
Ali ako želite da netko misli na vas, nemojte mu se nuditi kao gotov proizvod. Budite prisutni, ali ne i previše dostupni. Budite topli, ali ne izgorjeli od želje da se svidite. Budite zanimljivi sebi, pa ćete biti zanimljivi i drugima. To je, barem meni, najiskrenija verzija privlačnosti.
A možda je cijela stvar zapravo u tome da ne pokušavate biti osoba koju će on opsesivno željeti, nego osoba kojoj će se rado vraćati u mislima. Nije baš isto. I nekako je ljepše.
*Ovo je opće razmišljanje o odnosima i privlačnosti, ne stručni savjet. Ako imate poteškoće u vezama ili osjećate da vas određeni obrazac ponašanja stalno povređuje, razgovor s psihologom može biti dobar korak.*
