Kad sam prvi put vidjela muškarca koji je bio do ušiju zaljubljen, bilo je to na jednoj sasvim običnoj kafi u centru Sarajeva. Nije on ništa dramatično izgovorio, nije ni izgledao kao da će se svakog trena rasplakati od sreće, ali ga je odavao svaki drugi pokret. Gledao je u mobitel češće nego što je razgovarao s društvom za stolom. Smijao se sam za sebe, onako kratko, kao čovjek koji je dobio poruku koju samo on razumije. I to me, iskreno, podsjetilo koliko smo mi ljudi loši glumci kad nas uhvati zaljubljenost.
Možda muškarci vole misliti da su smireni, pribrani, da ih ništa ne može izbiti iz takta. Neki i jesu takvi, barem na površini. Ali kad je muškarac stvarno zaljubljen, kad mu je žena ušla pod kožu i više ne zna gdje da sa sobom, četiri stvari se obično ipak vide. Ne zato što on želi da se vide, nego zato što emocija uvijek pronađe neku pukotinu kroz koju se provuče.
1. Njegov pogled stalno traži nju
Prva stvar koju je najteže sakriti jest pogled. Muškarac koji je zaljubljen ne mora stalno govoriti o toj osobi, ali će je tražiti očima. U prostoriji. Na ulici. U društvu. Čak i kad se pravi da sluša nekog drugog, pogled mu nakratko odleti prema njoj, kao da ga nešto vuče.
To nije uvijek onaj filmski pogled od kojeg se sva svjetla ugase. Nekad je to samo kratko zadržavanje očiju, malo duže nego što bi trebalo. Kao da se čovjek boji da će, ako ne pogleda, propustiti nešto važno. I znaš što je najzanimljivije? Često ni sam ne primijeti da to radi. Ostali primijete prije njega.
Jednom mi je prijateljica rekla da je znala da se njezin kolega zaljubio u nju tek kad je shvatila da je jedini u uredu koji je uvijek nekako znao gdje ona stoji, kamo je otišla, s kim priča. Nije joj to odmah bilo romantično. Dapače, malo ju je i zbunilo. Ali kasnije je rekla: “Nije mogao skinuti oči s mene, a pritom se ponašao kao da je potpuno normalan.” E pa, baš tu je kvaka. Mislimo da prikrivamo puno više nego što stvarno prikrivamo.
2. Odjednom mu je stalo do sitnica
Kad je muškarac zaljubljen, postane čudno pažljiv prema stvarima do kojih inače možda ne bi mario. Sjeća se kako voli kavu. Zna da ne podnosi preglasnu muziku. Primijeti kad je tužna iako je rekla samo “ništa, sve je u redu”. Pamti sitnice koje bi drugi preskočili.
To je možda i najljepši znak zaljubljenosti, jer nije bučan. Nema tu puno velikih riječi. Ima pažnje. Ima tog sitnog, gotovo nježnog napora da zapamti nešto što će njoj olakšati dan. Donese joj omiljeni sok. Pošalje poruku ujutro prije posla. Sjeti se da ima važan razgovor. Zapamti da voli dugi kaput i da joj je hladno u prostorijama s klimom.
Ne mora to biti savršeno. Nisu svi muškarci vješti u tome. Neki će zaboraviti pola stvari koje su obećali, pa ih onda spašava dobar trud i iskrena namjera. Ali kad je zaljubljen, teško će ostati potpuno ravnodušan prema njenim navikama. Nešto u njemu počne bilježiti detalje kao da su vrijedni čuvanja. A jesu, u njegovoj glavi jesu.
3. Njegovo ponašanje postaje malo nespretno
Evo jedne neugodne istine: zaljubljen muškarac često izgleda malo manje svoj. Može biti inače totalno samouvjeren, pričljiv, opušten, a onda odjednom postane nespretan, previše ozbiljan ili smiješno nervozan. Zaboravi što je htio reći. Ponovi istu rečenicu dvaput. Nasmije se u krivom trenutku. Ili se, s druge strane, prenaglasi pa djeluje kao da pokušava impresionirati cijeli svijet, a ne samo jednu osobu.
To je onaj trenutak kad mu se raspadne sav onaj glumljeni mir. I nekako je to simpatično. Jer zaljubljenost rijetko djeluje elegantno. Više djeluje kao lagani unutrašnji raspon između “hoću da ispadnem cool” i “joj, samo da ne ispadnem glup”.
Ponekad muškarac koji je do ušiju zaljubljen postane i neobično zaštitnički nastrojen. Ne u onom teškom, kontrolirajućem smislu, nego više u onom tihom: javi se da pita je li stigla kući, ponudi pomoć bez puno priče, stane uz nju na način koji govori “tu sam”. To se obično vidi i prije nego što on sam prizna da ga je sve to odnijelo.
I da, ima onih koji se tada potpuno zbune pa počnu povlačiti ručnu. Kao da ih je strah vlastite ranjivosti. Iskreno, to mi je uvijek bilo pomalo tužno. Jer najviše se vidi baš onda kad se čovjek bori da ostane hladan.
4. Njegov život se nekako počne vrtjeti oko nje
Ovo nije uvijek očito na prvi pogled, ali je možda najjači znak. Kad je muškarac zaljubljen, ona mu počinje ulaziti u ritam dana. Razmišlja o njoj dok radi, provjerava telefon češće nego prije, planira vikend tako da postoji prostor i za nju. Nije to opsesija, barem ne u zdravoj varijanti. To je jednostavno činjenica da mu je ona postala važna do te mjere da je prisutna i kad nije fizički tu.
Počinje mijenjati navike. Nekad zbog nje, nekad zbog toga što sam sebi više nije dovoljan isti stari život. Možda počne više paziti na izgled. Možda se opet vrati nekoj aktivnosti koju je zapustio. Možda se češće smije kod kuće, čak i kad ga nitko ne vidi. Ljubav zna učiniti čovjeka življim, čak i kad ga malo zbuni.
Naravno, nije svaka promjena nužno znak velike ljubavi. Ljudi se ponekad samo zalete. Ponekad požude i zaljubljenost isprepletu pa sve izgleda intenzivnije nego što zapravo jest. Ali kad je osjećaj dubok, muškarac neće moći potpuno sakriti da mu je ta žena postala dio svakodnevice. I to se vidi u sitnicama: u vremenu koje izdvaja, u volji da se prilagodi, u tome da mu nije svejedno.
Možda će neki reći da su muškarci jednostavni, da se kod njih sve vidi odmah. Ja bih rekla da nije baš tako. Neki su jako vješti u glumi ravnodušnosti. Ali zaljubljenost je tvrdoglava stvar. Uđe ti u oči, u glas, u gestu, u način na koji se ponašaš kad misliš da te nitko ne gleda.
I baš zato je često dovoljno samo malo pažljivije promatrati. Ne svaku riječ. Ne svaku poruku. Nego ono što čovjek radi kad misli da se kontrolira.
A možda je i najljepše pravo pitanje ne to može li on sakriti da je zaljubljen, nego što se događa s njim kad više ni ne želi da sakrije?
