Ako sam nešto naučila kroz godine posmatranja muško-ženskih igrica, prijateljica koje se zaljubljuju pa odlepe, i svojih vlastitih glupih poteza u dvadesetima, onda je to da se niko ne zaljubi u nekoga zato što ga taj neko neprestano juri. Zapravo, uglavnom se desi suprotno. Što više trčiš za nekim, to ta osoba sve više osjeća pritisak, a manje želju. Zvuči grubo, ali tako je.
Ima ljudi koji neće priznati da ih privlači baš ono što im malo izmakne iz ruku. Ne hladnoća, ne bezobrazluk, nego doza misterije. Onaj osjećaj da te neko ne uzima zdravo za gotovo. Da ima svoj život, svoje planove, svoj ritam. Da nije zalepljen za telefon i ne čeka poruku kao da mu od nje zavisi dan. I tu se, po meni, često dešava ono što mnogi pogrešno zovu “hemijom”, a zapravo je kombinacija radoznalosti, eha ega i osjećaja da bi moglo da bude nešto što vrijedi osvojiti.
Naravno, ne govorim o igrama koje su zlobne ili manipulative. Niti o pravljenju haosa samo da bi te neko primijetio. To mi je, iskreno, uvijek bilo jadno. Govorim o ponašanju koje te čini zanimljivom osobom, a ne dostupnom na svakom koraku. Postoje četiri stvari koje, ako ih uradiš pametno i prirodno, mogu da natjeraju drugu stranu da se baš zagrije. Ne zato što si ga “hakovala”, nego zato što si mu dala prostor da osjeti tvoju vrijednost.
1. Ne budite stalno dostupni
Ovo je vjerovatno najobičnija, a u praksi najteža stvar. Kad nam se neko sviđa, prva reakcija je da budemo tu. Odmah. U svako doba. Na svaku poruku. Na svaki “hej, šta radiš?”. I to traje par dana, možda sedmicu, a onda se pretvori u dinamiku gdje jedna strana daje sve, a druga se polako navikava da je to normalno.
A ništa nije manje uzbudljivo od nečega što je dostupno bez truda.
Ako želite da vas neko juri, nemojte odgovarati u sekundi svaki put. Nemojte otkazivati svoje planove čim on napiše poruku. Nemojte stvarati dojam da vam je cijeli dan prazan dok se on ne pojavi. To ne znači da treba da glumite ledenu kraljicu. Samo znači da imate svoj tempo.
Ljudi vrlo brzo osjete kad neko živi svoj život, a kad samo čeka njih. I baš taj mali osjećaj da niste uvijek tu, da niste “na dohvat ruke” kao automatska stvar, zna probuditi ono: “Čekaj, gdje je ona? Šta radi? S kim je?” Eto, tu se pali interes.
2. Pokažite da imate svoj život
Ovo je, po meni, najprivlačnija stvar kod bilo koga. Ne ljepota. Ne savršena poruka. Nego život koji ne stoji i ne čeka.
Ako imate svoje hobije, prijatelje, izlazite, učite, putujete, radite na nečemu što vas zanima, druga strana to osjeti. I ne samo da osjeti, nego počne da vas gleda drugim očima. Odjednom niste samo “osoba koja mu se javlja”, nego neko ko ima unutrašnji svijet. Neko ko je već nečim ispunjen.
Ja sam jednom izlazila s momkom koji je bio lijep, duhovit, pažljiv — sve kako treba. Ali je imao jednu veliku manu: činio je da se osjeća kao da mu je žena koja nema svoje poslove i prijatelje. Moj raspored je bio podređen njegovom raspoloženju. I nakon nekog vremena, iako mi je bilo stalo, počela sam da se gušim. Tad sam prvi put stvarno razumjela koliko je privlačno kad neko ne traži od tebe da budeš cijeli njegov svijet.
Zato, ako želite da vas neko juri kao lud, prestanite da se ponašate kao da vam je ta osoba centar univerzuma. To ne prolazi nezapaženo.
3. Ne otkrivajte sve odmah
Postoji ta neka slatka napetost kad upoznaješ nekoga i ne znaš još sve. Kad ne znaš baš svaku ranu, svaku naviku, svaku priču iz djetinjstva, svaki detalj prije trećeg viđenja. Ljudi vole da otkrivaju. Vole osjećaj da ih neko zanima dovoljno da žele saznati još.
A danas baš i nema mnogo strpljenja za to. Svi bi sve odmah. Fotografije, prošlost, status, namjere, planove, strahove. I onda se pitaš zašto je sve tako brzo splasnulo.
Ne moraš iznositi svoj cijeli život na sto već na prvom kafiću. Ostavi nešto i za kasnije. Neka te osoba postepeno upoznaje. Neka se vraća po još jedan sloj. To nije foliranje. To je normalna doza privatnosti.
Iskreno, meni je uvijek bilo privlačnije kad neko zna da priča, ali ne mora od prve reći baš sve. Kad žena ili muškarac ima tu malu rezervu, to stvara prostor za maštu. A mašta je, htjeli mi to priznati ili ne, često jača od eksplicitne istine.
4. Dajte do znanja da možete i bez njega
Ovo je, po meni, najjača stvar od svih. Ne zato što treba glumiti nezainteresovanost, nego zato što je samostalnost nevjerovatno privlačna.
Kad neko vidi da se rušiš bez njegove poruke, da ti se raspoloženje lomi od toga hoće li se javiti, da si spremna na sve samo da ostane — tada nestaje uzbuđenje. Ostaje obaveza. A niko ne juri ono što osjeća kao obavezu, bar ne dugo.
U drugu ruku, kad vidi da si dobro i kad se ne javi, da imaš svoje planove, da se možeš nasmijati i bez njega, da ne sjediš i ne analiziraš svaku njegovu rečenicu — tada se nešto mijenja. Tada postaješ izazov, ne teret. I ljudi, koliko god to krili, vole izazov.
Ne govorim da glumite hladnoću. Nego da znate da vrijedite i bez tuđe potvrde. To se vidi. U načinu na koji odgovarate. U načinu na koji hodate. U tome koliko vas je malo strah da ostanete sami sa sobom. I baš to nekoga može da zalijepi za vas više nego hiljadu poruka.
Na kraju, nije poenta da natjerate nekoga da trči za vama samo radi ega. Poenta je da budete osoba za kojom se trči prirodno, bez drame i bez jurnjave. A to se, po mom iskustvu, dešava tek kad prestanete da se nudite kao gotova stvar. Kad ostavite malo prostora. Malo tišine. Malo misterije. I možda najvažnije od svega — malo sebe.
*Tekst je informativan i oslanja se na opće životno iskustvo, ne predstavlja stručni savjet. Ako imate ozbiljne probleme u vezi ili odnosima koji vas emocionalno iscrpljuju, razgovor s psihologom ili terapeutom može biti dobar korak.*
